Što
reče naš nobelovac Andrić, tri slova, što nije život to nije borba. U ovom ili
onom obliku svaki čovek se bori sa nečim, bile to teške misli ili ekipa koja bi
da ga ugazi jer se šetao centrom Pukovca u roze košulji sa zmajevima petkom uveče. Zbog tolike
učestalosti borbe u našim životima, pojam “borac” je prilično otvoren i
obuhvata širok dijapazon (ipak manje gej izraz nego spektar) ljudi, počev od
sportista koji se nadmeću u ringu i oktagonu, preko borilačkih glumaca do instruktora
i praktikanata borilačkih veština i samoodbrane. Ipak, bez obzira na tu
raznolikost, na pomen reči “borac” najveći broj nas zamisli strogo definisan
psihofizički sklop, stvoren pod uticajem svih dotadašnjih kontakata sa
borenjem, što se u većini slučajeva svodi na filmove i borilačke igre. A znate
i sami (sem vas koji ne) da su recimo Van Damovi filmovi utemeljeni na realnoj
borbi koliko i pornjava na pravom kundačenju.
Podjednako efikasno i kao borbena i kao seksualna tehnika. |
Ipak,
zahvaljujući višedecenijskoj indoktrinaciji idealizovane i skoro potpuno
nerealne slike savršenog borca dolazimo do simpatičnih mišljenja da je snažan i
borbeno efikasan čovek onaj sa brdom mišića i telom izvajanim kao antički ideal
muževnosti. Reći to je isto kao kad bi neki Italijan u doba baroka rekao da bi
se Mikelanđelovim Davidom mogla probijati vrata na zamku. Teoretski sasvim
izvodljivo, ali na štetu svih koji učestvuju u tome. Bodibilderi od svog tela
prave umetničko delo, a umetnost je tu radi sebe, ne radi onog što možeš da učiniš s njom.
Jebeni najngeg, znam, jebiga. |
Nemojte me pogrešno shvatiti, ti ljudi imaju
puno poštovanje autora ovog teksta jer iza svakog onakvog tela stoji ogroman
rad i odricanje. Ipak, zbog izgladnjivanja, dehidratacije i sasvim niskog procenta masti,
učesnici tog nadmetanja su tokom smotre u svom fizički najslabijem izdanju. Da
bi se jedno toliko brdo mišića stavilo u pokret na duže vreme, obično se
koriste sredstva za pojačanje performansi, bio to testosteron, anabolici ili
nešto treće. A to opet vuče posledice. Za dokaz, potražite koliko je američkih
rvača umrlo od problema
vezanih za zloupotrebu supstanci.
BRATE! |
Sa
druge strane, borci od svog tela prave oružje. Ono je ponekad lepo, ponekad ne,
ali to im svakako nije krajnji cilj. Najbolji borac na planeti je nekad bio
svetski prvak u teškoj kategoriji u boksu. Sada je to svetski prvak u teškoj
kategoriji u MMA. Trenutni šampion teške kategorije u UFC organizaciji,
tehnički savršeni udarač i rvač sa skoro pa neograničenim kardiom je meksički
borac Kejn Velaskez.
Kako izgleda: Kao albanski KV varilac sa muškim sisama |
Sa druge strane,
jedan drugi prikan, Holanđanin Alistar Overim, ušao je u jako loš niz nokauta i
suspenzija zbog pojačivača performansi, dovevši se tako u maltene
neupotrebljivo stanje za borca. UFC će ga i dalje zadržati pod svojim okriljem
jer, slično Borisu Tadiću svojevremeno, niko bolje ne privlači žensku publiku.
Kako izgleda: Kao stvor kojeg je mali Adolf Hitler crtao kad su ga pitali čega se najviše plaši. |
U
vreme pisanja teksta, Kejn još sedi na tronu postojano kao klisurine dok se
ostatak divizije tuče za mesto izazivača, dok je Overim posle skidanja sa
“konjetine” izgubio prekidom u prvoj rundi od strane tipa koji
izgleda kao da još uvek živi u kevinom podrumu. Pobedom protiv Nelsona ipak se spasao odlaska u Bellator, organizaciju koja služi kao svojevrsni limbo UFC-a, iz koje mladi borci odlaze u veliku ligu a isluženi iz nje dolaze.
Iako
ni Kejn ne izgleda kao zamišljeni borac, ovih pet ljudi koje ću da vam prikažem
toliko odstupaju od predefinisane slike da se to maltene graniči sa kršenjem
prirodnih zakona. Osim iz MMA, par njih sam uzeo iz filmskog biznisa, čisto da
ne bude da je netipičnost tipična samo za taj sport.
5. Roy “Big Country” Nelson
Kad
se Nelson prvi put pojavio na MMA sceni, reakcija se kretala od histeričnog
smeha do postavljanja Herbalife na brzo pozivanje. Međutim, jako brzo se
ispostavilo da je dembeli južnjak jako zajeban igrač, kad su par njegovih
protivnika morali da sastružu sa žice oktagona. Snaga i tajming kojima ovaj čovek udara dovoljni su da bilo
kome izbiju par slova azbuke iz glave.
Kako izgleda: Kao
rednek koji je trudan sa sopstvenim bratom od tetke.
|
Ono što je
najinteresantnije je da Nelson nije primarni udarač. Neverovatno, ali on ima
crni pojas u brazilskom džudžutsuu (ili kako se kod nas često kaže džiudžici).
Što će reći da je parteraš koji je naučio da udara, poput Dena Hendersona.
Takođe, količina udaraca koju ovaj čovek može da istrpi i da nastavi sa borbom
je već sad legendarna. Ja lično mislim da mu brada apsorbuje udarce.
Najblistaviji trenutak: Nokaut desnim krošeom protiv legendarnog
Minotaura,
takođe poznatog po granitnoj bradi.4. Sammo Hung Kam Bo
Ovaj
prikan je najveća živa legenda hongkongške kinematografije i čovek koji uživa
ogromno poštovanje svih ljudi sa kojima je radio, uključujući i Džeki Čena,
koji mu je takođe i prijatelj još iz dana kada su zajedno pohađali pekinšku operu.
Elem, Samo je od deteta bio glumac ali prvu značajniju ulogu ostvaruje kao
dežmekasti borac s kojim se Brus Li bori u Enter the Dragon.
Kako izgleda: U mlađim
danima kao anoreksični gej sumo rvač, u starijim kao šef kineske mafije u
novobeogradskim blokovima.
|
Iako je najvećim
delom karijere izgledao kao bure na nogama, Samo je svoju telesinu pokretao na
način koji nije predviđen u garantnom listu. Zamislite smešnog debelog momka
koji izvodi dvostruki aksl sa tulupom i nabada kikboksera od dva metra petom
među obrve i biće vam jasno zašto je Samo tolika zvezda i dan danas. Ali Hung
nije samo (iako mu je to ime) glumac. On je scenarista, režiser i pre svega
najbolji koreograf u poslu. Sa svoja dva prijatelja Džeki Čenom i Juen Baom
pravio je najneverovatnije filmove u Lucky Stars seriji. Zna se, kad Samo
režira, Džeki Čen se ubije od batina.
Najblistaviji trenutak: Teško je izdvojiti, ali ako baš moram, to su dva
filma koja je režirao bez Džeki Čena, Shanghai Express i Eastern Condors. Prvi je
kaubojac-avantura sa svakim postojećim borilačkim glumcem u Hong Kongu (sem
pomenutog Džekija koji je tad pravio karijeru preko bare) a drugi kineska
verzija Dvanaest Žigosanih. Oba filma su poznata po tome što su, u dogovoru sa
kaskaderima, udarci izvođeni punim kontaktom.
3.Mark Hunt
Hant
je krajnje interesantna pojava u svetu borilačkog sporta, inače punom
interesantnih pojava. Novozelanđanin je samoanskog porekla,a takmiči se još od
sredine devedesetih. Dve hiljade prve godine osvaja svetski šampionat u K-1
federaciji (kikboks), pobedivši Fransisko Filia. Kasnije odlazi u PRIDE
federaciju i postaje prvi čovek koji je pobedio Wanderlei Silvu. U to vreme koristili
su ga za testiranje novopridošlih boraca, ili proveravanje iskusnijih da li je
vreme za penziju.
Kako izgleda: Kao
blajhani Džango Fet iz Ratova Zvezda koji se malo zapustio u penziji.
|
Najblistaviji trenutak: Borba protiv Antonio “Bigfoot” Silve, nadrogiranog kao laboratorijski miš koji ipak nije uspeo da za pet rundi završi Hanta. Ta borba je proglašena najboljom borbom u teškoj kategoriji u istoriji UFC-a.
2. Yayan Ruhian
Jedno
pitanje, za početak. Pogledajte ova tri čoveka na fotografiji i razmislite
kojeg biste od njih trojice najlakše mogli da userete od batina.
Došao si u pogrešan komšiluk, pavijane. |
Ako
ste odabrali tipa skroz levo, najebali biste ludo. Ako ste odabrali tipa skroz
desno takođe biste najebali, ali malo manje ludo. Naime, levo je Jajan Ruhian a
desno njegov kolega Iko Uvais, obojica glumci ali prevashodno eksperti jedne od
najbrutalnijih borilačkih veština na svetu, indonežanskog Pencak Silata. Dakle,
Jajan Ruhian.
Kako izgleda: kao berač kartona u Kusturičinom filmu. |
Izgleda da važi
pravilo da najbolje veštine samoodbrane nastaju u narodima koji često ratuju.
Polinežanski arhipelag se u svojoj burnoj istoriji sukobljavao sa gusarima,
Francuzima, Britancima i Japancima koji su džumle smatrali taj skup ostrva
najprivlačnijim delom zemlje na Pacifiku. I umesto da glume Francusku i kukaju,
Polinežani su smislili Silat i u njega ubacili sve što su naučili od svojih
osvajača. Najveći deo borilačkih veština dalekog istoka osim borbe propoveda i
čast, prosvetljenje, samootkrivanje i slično. U Silatu je glavni cilj
onesposobiti protivnika, po mogućstvu doživotno, za što kraće vreme. E,
gospodin sa slike sa sugestivnim imenom je dvadeset godina podučavao Silatu specijalne
snage Indonezije. U glumu je ušao sasvim slučajno, kao pomoćnik koreografa
u filmu Merantau, gde je i ostvario
svoju prvu ulogu, pritom napravivši najkraću i ubedljivo najstrašniju scenu borbe koju su
ove oči videle.
Najblistaviji trenutak: Uloga Mad Dog-a u planetarnom hitu The Raid: Redemption. Omaleni, dugokosi
sociopata sa strašnim zapovedajućim prisustvom i željom da svakog protivnika
ubije golim rukama. Ovde ću ostaviti borbu protiv poručnika Đake (Džo Taslim, odličan
džudista) u kojoj mu u jednom momentu prikuca glavu nogom u zid.
1.Фёдор Влади́мирович Емелья́ненко
(Fjodor Vladimirovič Jemeljanjenko)
Vi
koji ne pratite MMA, dobro pogledajte gospodina na slici. Nije baš neko ko
izgleda opasno, zar ne, već više kao nasumični lik, nazovimo ga Mile, koji zbog
izgubljene opklade mora da odradi rundu sa ženkom sibirskog medveda i ne krije
svoje oduševljenje time. E, spremite se sad. Čovek na slici je najbolji MMA borac svih vremena.
Kako izgleda: Kao
buckasti, dobroćudni komšija, nazovimo ga Mile, u trenutku dok se vraća u pet
ujutru iz kafane.
|
Najblistaviji trenutak: Cela karijera u PRIDE i satiranje najboljeg UFC teškaša Tima Silvije za 36 sekundi.
Нема коментара:
Постави коментар